Опис
Lešnik je posle oraha najznačajnija jezgrasta voćka. Iako je lešnik raširen na velikom prostranstvu Zemljine kugle, bilo kao šumska sastojina ili kao gajena voćka, njegova proizvodnja i u svetu i kod nas je deficitarna.
Najveći proizvođaći lešnika su: Turska, (priobalje Crnog mora), Italija, SAD (država Oregon) i dr.
Postojbina lešnika (vrste, od kojih vode poreklo današnje sorte) je Evropa, Kipar, Mala Azija i Iran.
Lešnik je verovatno jedna od najstarijih voćaka, uvedena u kulturu pre više od 2.000 godina. Još su stari Grci i Rimljani razlikovali divlji od kultivisanog lešnika. Pored toga što je plod lešnika drevnim narodima služio kao hrana, lešnik je važio i kao simbol plodnosti, života i besmrtnosti. To je dugovećna voćka koja može da živi i preko 100 godina.
Iz Grčke i Rima lešnik se polako širio i u ostale zemlje Evrope i sveta. Danas se najveća proizvodnja lešnika postiže u zemljama mediteranskog podneblja, gde su vrlo povoljni uslovi za njegovo gajenje .
S obzirom na veliku tražnju i visoke cene lešnika, on je veoma rentabilna voćka. Njegovo gajenje nije komplikovano, zadovoljava se skromnijim uslovima, ne napadaju ga mnoge bolesti i štetočine, a proizvodne operacije je moguće maksimalno mehanizovati.
Plod lešnika je biološki visoko vredna namirnica.
On sadrži: 52–77% ulja, 16–21% belančevina, oko 14% ugljenih hidrata, 2,4-6,0% šećera, oko 2,66% mineralnih materija (najviše kalijuma – oko 372 mg%; Mg – oko 116mg%; Ca – oko 200 mg%; P – oko 405 mg%), oko 40 mg% vitamina C, 0,4–0,9 mg% vitamina B1 do 61 mg% vitamina E, znatne količine provitamina A i vitamina B2 i B5, i drugih korisnih materija.
Zahvaljujući ovakvom sastavu ploda, može se reći da plod lešnika služi i kao hrana i kao lek.